O MENI

My photo
"Duhovni preobražaj je u unutrašnje putovanje – to je osobni put duše na kojem ona uči i otpušta, i to je nešto što se mora iskusiti na vlastitoj koži." (Brandon Bays)

PRETRAŽI BLOG

Wednesday, December 12, 2018

Znaš moje ime, ne moju priču

Mnogi tvrde da nas poznaju. Isti oni koji govore sa nama, ali nas ne slušaju i ne vide. Oni koji nas stereotipiziraju. U ovom svijetu brzih prosudbi strpljivi umovi nisu toliko uobičajeni. A jedino bi strpljivi umovi mogli razumjeti borbu iza našeg lica, priču iza naših imena. 
U knjizi "Socijalna inteligencija", Daniel Goleman objašnjava da je ljudski mozak društveni organ. Stoga su odnosi s drugim pojedincima od vitalnog značaja za vlastiti opstanak. Ipak, Goleman ističe još jedan element, često smo "bolno društveni".

Znate moje ime, ali ne i moju ličnu istoriju. Čuli ste za ono što sam učinio, ali ne i ono kroz šta sam prošao.
Društvene interakcije nisu uvijek korisne niti pozitivne, ne možemo uvijek rasti i učiti kroz njih. Na naše iznenađenje, čovjeku je danas najsmrtonosniji predator upravo njegova vrsta. Prijetnja koja se može uporediti sa gorivom koje gori.
Svako od nas je vrlo sličan brodovima koji prelaze ogromne okeane. Ponekad je voda mirna, ponekad vrlo uzburkana. Unutar nas su naše unutarnje bitke koje konstantno vodimoPokušavamo opstati i krenuti naprijed po svaku cijenu. Bitke koje nas tjeraju da trčimo. A da niko uopšte ne zna sa čime se borimo, šta nam sve stoji na putu, šta nam škodi.  


Knjiga iznutra: priča koju niko ne vidi

Staviti na sebe etiketu znači, prije svega,  odustati od naše sposobnosti za percepciju. Odreći se mogućnosti otkrivanja onoga što leži iza spoljašnjeg izgleda, lica, imena. Ipak, kako bi se postiglo ovo stanje suptilne ljudske interakcije potrebne su tri stvari: istinski interes, emocionalna otvorenost i kvalitetno vrijeme.
Svjesni smo da se mnogi terapijski pristupi rade s naglaskom na sadašnje mogućnosti, na "ovdje i sada", gdje nas prošlost ne određuje. Međutim, svidjelo nam se ili ne, ljudi se sastoje od priča, eksperimentalnih djela, poglavlja koja oblikuju prošlost čiji smo rezultat.
Prošlost ne definiše sudbinu, ali opisuje heroja ili junakinju koji smo danas. Ono što smo danas jeste rezultat prošlosti. Taj proces, ta osobna povijest koju smo nadvladali s velikim ponosom, nije nešto što svako ne zna. Iz tog razloga, ono što tražimo i čemu bi svako trebalo da teži u svakodnevnom životu je uzajamno poštovanje.


Promijenimo fokus naše pažnje

Zamislite trenutak jednu osobu. Njeno ime je Marija. Ona ima 57 godina. Prije nekoliko mjeseci počela je raditi u trgovini. Njeni saradnici je opisuju kao ljutu, povučenu i dosadnu. Kao nekoga ko izbjegava pogled kada započnete razgovor. Vrlo malo ljudi zna njenu osobnu povijest: Maria je trpjela zlostavljanje više od 20 godina. Sada, nakon što se nedavno odvojila od svog partnera, ponovo se vratila u radni svijet.



"Moja priča nije ugodna, nije slatka i skladna poput izmišljenih priča; ima ukus ludosti i zbunjenosti, ludila i sna, poput života svih ljudi koji više ne žele lagati sebi "- 

Hermann Hesse-
Pribjeći brzim zaključcima, sudovima i procjeni je jednostavnoMarija je vrlo svjesna kako je drugi vide. Zna da joj treba vremena. Ako postoji nešto što ona zapravo ne želi, to je da je drugi žale. Ona ne mora ispričati svoju priču, osim ako želi. Ono što joj je prijeko potrebno je da ljudi oko nje promijene fokus pažnje.
Umjesto što se fokusiramo na druge, kako bismo donijeli brze analize i zaključke, što nas vodi klasičnom stereotipu, moramo biti u stanju da ne osuđujemo i da aktiviramo empatijuOva dimenzija, a ne neka druga, čini nas pravim "ljudima", a ne samo ljudima koji žive u istom scenariju.


Ne možemo zaboraviti da empatija ima vrlo specifičnu svrhu u našem emocionalnom mozgu: shvatiti stvarnost drugog kako bi se zajamčio njegov opstanak. Moramo naučiti da dajemo emocionalnu podršku drugima, a ne da smo jednostavni energetski grabljivci, oni koji kvare raspoloženje ili samopouzdanje drugih ljudi.
Ponekad svi bijemo žestoke bitke. Mi smo mnogo više od naše lične karte, našeg životopisa ili akademskih diploma. Mi smo zvjezdana prašina, kao što je jednom rekao Carl Sagan, naša sudbina je da sjajimo, ali ponekad odlučimo da gasimo to svjetlo jedni drugima. Spriječimo ovo i ulažimo više poštovanja, osjetljivosti i altruizma.

No comments:

Post a Comment

NAJNOVIJE

Azijska mudrost: dubina i pozadina

"Dubina" i "pozadina" su pojmovi koji se pojavljuju u različitim orijentalnim filozofijama.