SVI MI ŽELIMO DA POSMATRAMO SEBE KAO PAMETNE I VELIKODUŠNE OSOBE, KAO STRPLJIVE I SPOSOBNE DA OPRAŠTAJU, ALI ISTINA JE DA NISMO TAKVI.
Život nije idealan.
Nismo savršeni. Jednostavno ne možemo svo vrijeme biti "fini
i dobri" i po volji svakome . Ako zaista želimo biti
iskreni prema sebi, uočićemo da imamo neke prilično neugodne nedostatke koje želimo izbjeći po svaku cijenu.
U stvarnosti mi se ne želimo suočavati sa tamnijim
stranama našeg bića. Mi nastojimo izbjeći bilo što ili bilo koga ko pokušava ukazati na naše neuspjehe i
slabosti. Iako je to razumljivo, moramo shvatiti da je prihvatanje naše tamne
strana (sijenke) neophodna za postizanje prave sreće i ostvarivanje
unutarnje slobode.
Rajan
Holidej: "prepreka je put".
Jedna od najvećih prepreka na našem putu ka cjelovitosti je pretjerano suđenje i osuđivanje. Zašto je to prepreka? Kada nismo svjesni
naših osuđivačkih tendencija, postajemo
ljuti, mrzovoljni, obrambeni, zabrinuti i izolovani. Kao što možete zamisliti, takve osobine ne samo da nas otuđuju od drugih, već i od naših vlastitih
duša.
Sklonost ka pretjeranom osudjivanju je
osobina koje se ne možete odmah
osloboditi. Prvo treba raditi na uzrocima njenog nastanka.
Osobe koje previše sude su
one čije razmišljanje, govor ili ponašanje odražavaju kritičku i osuđujuću
tačku gledišta. Kada osuđujemo, nalazimo mane kod drugih osoba, grupe ljudi, ili
nalazimo mane nekoj ideji i situacijom. Ukratko, gledamo kroz filtar naših crno
- bijelih uvjerenja, osuđujući nešto ili nekoga kao "loše", "glupo",
"nedostojno", itd. Ne shvatamo da pretjerana kritičnost utiče i na
nas same, vodeći ka manjku samopouzdanja, depresiji i anksioznosti.
Treba napomenuti i da
kritičnost nije uvijek loša. Kada je naš unutrašnji sudija uravnotežen, u
mogućnosti smo da donosimo jasne odluke i izbjegnemo potencijalno opasne
situacije. Kritičnost nam takođe pomaže da budemo kreativni, inovativni i
uvidni u probleme drugih ljudi (mislite na terapeuta koji mora suditi svog
pacijenta da im pomogne).
Ali postoji velika razlika između prosuđivanja i
osuđivanja. Pravilno prosuđivanje vodi
do uravnoteženog i neutralnog uma. S druge strane, osuđivanje je osobina
neuravnoteženog uma koji nastoji da se zaštiti od povrede drugih. Stoga možemo
reći da je osuđivanje, u stvari, odbrambeni mehanizam.
OSUĐIVANJE KAO ODBRANI MEHANIZAM
Šta je odbrambeni mehanizam?
Odbrambeni mehanizam je vrsta svjesne ili nesvjesne tehnike koja se koristi za
zaštitu ega. Ego je naše lažno sopstvo,
naše navodno "ja" sa kojim se identifikujemo. Cilj ega je da nas
održi izolovanim i odvojenim od drugih (strah da nam neko može naškoditi
=instinkt za preživljavanje).
Osuđivanje (pretjerana
kritičnost) kao mehanizam odbrane nam koristi na više načina:
·
Osjećamo se superiornnije
u odnosu na druge
·
Izbjegavate sopstvene
greške ističući ih kod drugih
·
"Štiti"
nas od drugih
Možda ćete reći:
"Nikada se ne bih ponašao ovako".
Međutim, istina je da su ova ponašanja ukorijenjena u nesvjesnom umu.
Drugim riječima, nismo svjesni da su ovi nagoni u srži naših osuđivačkih
tendencija.
12 ZNAKOVA DA STE OSOBA KOJA PREVIŠE SUDI
1. U startu vjerujete da i vama svako sudi.
2. Očekujete da ostali ljudi budu stalno dosljedni.
3. Kod druge osobe ne vidiš ništa osim njihovih mana.
4. Lako donosite zaključke.
5.
Teško tolerišete nejasnoće i neizvjesnosti.
6. Netolerantni ste prema ljudima koji nisu poput vas
7.
Uglavnom imate pesimistički stav prema životu.
8.
Za vas su ljudi ili samo
"dobri" ili samo
"loši".
9. Ne cijenite ili ne vidite pozitivne osobine kod drugih.
10. Imate nisku samopoštovanje.
11. Sumnjičavi ste i ne vjerujete drugima.
12. Vaš unutrašnji kritičar previše sudi čak i
vama samima.
Budi iskren budi iskrena. Na koliko se ovih znakova
možete odnositi? Takođe, da li ste primili bilo kakva jaka ili neudobna osećanja
dok čitate ovaj spisak (npr. Ljutnja, odbrana, šok, strah)? Ako je tako,
verovatno ste se aktivirali, što znači da je presudnost verovatno problem za
vas.
No comments:
Post a Comment